Život pred tebe stavlja borbe u kojima se moras boriti i rukama i nogama. I misliti ces da si dao sve od sebe i da je to sve jako tesko. Ali u biti samo se koprcas i to je samo pocetak. A mogao bi mirno uploviti u sve te nemirne luke. Bez puno razmisljanja bez puno truda. I onda shvatis da je najveci problem sto su zapravo u tebi ti svi nemiri; tvoja kretnja je spora i slaba; nisu ti svi putevi tako zastrasujuci i strmi.Čovjek uči dok je živ. U trenutku dok ovo pisem znam vise nego u prethodnom, i moja misao je punija nego juce a razmisljanje drugacije od prosle godine. Ali da li više činim? Da li me hladnoća i jačina nadolazećeg vjetra vraća nazad i usporava mi hod ili sam možda postala snažnija i prkosim joj korakom naprijed? To ću znati u nekom sutra, a danas moram misliti da jesam i napraviti još jedan korak. Vrijeme je dobar učitelj. Na svojim krilima nosi lekcije, a u svojim njedrima skriva poraze koje mi prihvatamo na ovaj ili onaj način, pa golim rukama oblikujemo i načinimo ga uspjehom neki drugi put.
****
Nisi postao negativniji,
nego iskreniji.
Nisi postao pozitivniji,
nego mudriji.