Poželjeh ovakvu pjesmu, napisah je

Sabah

Bog stvori olovku,
ja pisah.

Bog stvori mjesečinu,
ja joj se divih.

Bog stvori srce,
ja voljeh.

Bog stvori dušu,
ja je osvjetlih.

Bog me stvori u mom najljepšem obliku,
ja to ne pokvarih.

Suton

Dadoše mi gorko voće,
a ja poslije uzeh kocku šećera i bi ljepša nego ikad.

Sanjah lijep san,
Stvorih još ljepšu stvarnost.

Gradih kulu,
gradeći shvatih da mi ne treba.

Rekoše mi da ne mogu,
ja odgovorih da hoću.
Rekoše mi da ne mogu,
ja shvatih da moram.

Pomislih da sam posebna,
Shvatih da su svi posebni.

Divih se plemenitoj ruci,
Odlučih imati plemenitu ruku.

Život me upozna s porazom,
ja upoznah život s uspjehom.

Uputiše mi kritiku bez razloga,
a ja im dadoh razlog za zavist.

Serviraše mi srebro,
ja zaradih zlato.

Pokušah biti dobra kao neko,
Ne uspjeh.
Pokušah biti ja.
Postadoh bolja od tog nekog.

Noć

Neko mi dade prst,
ja mu dadoh ruku.

Neko mi dade ruku,
ja mu dadoh lijepu riječ.

Neko mi dade lijepu riječ,
ja mu dadoh srce.

Ponoć

Poželjeh životno blago,
Odlučih da ga zaradim.

Željeh da budem voljena,
Zavoljeh.

Poželjeh plodove svog rada,
Počeh raditi.

Rastužiše me tuđe suze,
obrisah ih.

Jutro

Shvatih mudrost novog dana,
podijelih je sa drugima.

Poželjeh izbrisati ružna slova,
odlučih napisati lijepa.

Tražih sreću,
shvatih da je tu.