Poželjeh ovakvu pjesmu, napisah je

Sabah

Bog stvori olovku,
ja pisah.

Bog stvori mjesečinu,
ja joj se divih.

Bog stvori srce,
ja voljeh.

Bog stvori dušu,
ja je osvjetlih.

Bog me stvori u mom najljepšem obliku,
ja to ne pokvarih.

Suton

Dadoše mi gorko voće,
a ja poslije uzeh kocku šećera i bi ljepša nego ikad.

Sanjah lijep san,
Stvorih još ljepšu stvarnost.

Gradih kulu,
gradeći shvatih da mi ne treba.

Rekoše mi da ne mogu,
ja odgovorih da hoću.
Rekoše mi da ne mogu,
ja shvatih da moram.

Pomislih da sam posebna,
Shvatih da su svi posebni.

Divih se plemenitoj ruci,
Odlučih imati plemenitu ruku.

Život me upozna s porazom,
ja upoznah život s uspjehom.

Uputiše mi kritiku bez razloga,
a ja im dadoh razlog za zavist.

Serviraše mi srebro,
ja zaradih zlato.

Pokušah biti dobra kao neko,
Ne uspjeh.
Pokušah biti ja.
Postadoh bolja od tog nekog.

Noć

Neko mi dade prst,
ja mu dadoh ruku.

Neko mi dade ruku,
ja mu dadoh lijepu riječ.

Neko mi dade lijepu riječ,
ja mu dadoh srce.

Ponoć

Poželjeh životno blago,
Odlučih da ga zaradim.

Željeh da budem voljena,
Zavoljeh.

Poželjeh plodove svog rada,
Počeh raditi.

Rastužiše me tuđe suze,
obrisah ih.

Jutro

Shvatih mudrost novog dana,
podijelih je sa drugima.

Poželjeh izbrisati ružna slova,
odlučih napisati lijepa.

Tražih sreću,
shvatih da je tu.

02

Ova staza koju ti zoves zivot,

za mene je samo jedna nestalna, nepredvidljiva pojava koju cini trenutak sposoban za stvaranje .

Taj osjecaj koji ti zoves tuga

za mene je lekcija i jedno malo ruzno sjeme iz kojeg izrasta lijepo cvijece.

Taj prikaz koji ti nazivas ljepota

za mene je eliksir za pogled i dusu koji ih ispunja i uvijek ga mozes pronaci jos.

Ovaj sklad rijeci koji ti zoves misao

za mene je govor duse koji se pokusava sprijateljiti sa govorom druge duse.

I ovo odsustvo zvuka koje zoves tisina

za mene su usnule note, toliko lijepe dok spavaju da ih ne volim buditi.

01

Život pred tebe stavlja borbe u kojima se moras boriti i rukama i nogama. I misliti ces da si dao sve od sebe i da je to sve jako tesko. Ali u biti samo se koprcas i to je samo pocetak. A mogao bi mirno uploviti u sve te nemirne luke. Bez puno razmisljanja bez puno truda. I onda shvatis da je najveci problem sto su zapravo u tebi ti svi nemiri; tvoja kretnja je spora i slaba; nisu ti svi putevi tako zastrasujuci i strmi.Čovjek uči dok je živ. U trenutku dok ovo pisem znam vise nego u prethodnom, i moja misao je punija nego juce a razmisljanje drugacije od prosle godine. Ali da li više činim? Da li me hladnoća i jačina nadolazećeg vjetra vraća nazad i usporava mi hod ili sam možda postala snažnija i prkosim joj korakom naprijed? To ću znati u nekom sutra, a danas moram misliti da jesam i napraviti još jedan korak. Vrijeme je dobar učitelj. Na svojim krilima nosi lekcije, a u svojim njedrima skriva poraze koje mi prihvatamo na ovaj ili onaj način, pa golim rukama oblikujemo i načinimo ga uspjehom neki drugi put.

****
Nisi postao negativniji,
nego iskreniji.
Nisi postao pozitivniji,
nego mudriji.

**

Tražiš ruku u mraku,
da je držiš,
da te povuče
iz tvog vlastitog beznađa,
tako jako,
da zaboraviš na mrak

Tražiš pogled ohrabrenja,
onaj koji te ozari,
sa ”u redu je”

Tražiš nekog,
i vjeruješ da postoji.

Al na kraju,
uvijek ima jedno mjesto,

na kojem nisi tražio,

mjesto gdje uvijek tražiš
kad nigdje drugo ne nađeš-

Mjesto odakle je,
potraga krenula.

10885482_422351817920006_3092870469570969739_n

Šta znači voljeti u svijetu gdje se ljubav gubi?

Ptice već odavno slobodno lete,
naši umovi su u kavezu.
Od čeličnih šipka,
i katanaca poricanja,
on skrojen je.

Zatočeni,
nesvjesni zatočeništva,
zaboravili kako sloboda uma izgleda.

Tamničar nam današnjica,
siva i jednolična,
od nestvarnog svijeta ukradena.

Kakvo jelo se servira,
mi ponizno jedemo,
lijepo ili ne?
Zar je važno?

Robotski ponavljamo,
bez pitanja..

Zašto?
Kako?
Moram li dati aplauz za predstavu koje se užasavam?

black and white / sepia bird cage images Google Image Result for http://lautrededor.files.wordpress.com/2010/11/girl-in-cage.jpg%3Fw%3D549